Zrenjanin — “Grad budućnosti” ili budućnost svih gradova?

Korišćenje vode iz gradskog vodovoda za piće u Zrenjaninu je zabranjeno već osamnaest godina.

Zrenjanin nije usamljen u ovom problemu. U većini vojvođanskih naselja voda „prirodno“ ne valja: zemljište je puno arsena i voda je samim tim neupotrebljiva u svom izvornom obliku. Dakle, neuobičajeno — antropogeni uticaj nije primarno zaslužan za nastanak problema. Međutim — antropogeni uticaj na nepronalaženje vrlo mogućeg rešenja i pogoršavanje postojećeg stanja je velik. 

Neretko je ova situacija tema političkih diskusija i provokacija među „suprotstavljenim stranama“: igranje vrućih krompirića životima uskraćenim na osnovnu fiziološku potrebu vrlo je pogodno upravo zbog dugogodišnjosti i posledičnih pitanja: Za vreme koga je zabranjeno? Zašto  se ništa ne radi sa problemom u Zrenjaninu?

Tokom svog tog vremena — Zrenjanin je žedan.

Osamnaest godina. Osamnaest godina nemanja lako dostupne ispravne vode znači da osoba rođena 2004. godine nijednom od početka svog života nije odvrnula slavinu, uzela čašu, sačekala da se ona napuni i popila vodu iz nje. Takođe znači da se osoba rođena 1999. godine od svoje pete godine nije okupala vodom koja ispunjava neophodne zdravstvene norme.

No, ova zrenjaninska stvarnost, čini se da neće zadugo ostati samo zrenjaninska.

Otvaranje rudnika u bilo kom delu zemlje, pored svih ostalih pogubnih posledica po životnu sredinu, rizikuje i nepovratno zagađenje podzemnih i površinskih vodotokova.

Praksa nepravilnog ili nepostojanog prečišćavanja industrijskih otpadnih voda i voda iz gradskih kanalizacija i izlivanje u vodna tela glavna za snabdevanje populacije ne može imati neočekivani rasplet.

I sad, ako problem u Zrenjaninu i ostatku Vojvodine nije rešen skoro dve decenije, kako uopšte možemo bilo kome verovati da bi u skorijoj budućnosti tehnologija za skupo i dodatno prečišćavanje vode moglo postati realnost?

Ako niko do sada nije rešio problem koji u početku nije ni imao veze sa ljudskim uticajem i tako pokupio sve herojske političke poene, da li će neko ikada i pokušati da reši problem koji je „sam“ (svojim uticajem) uzrokovao? Prvi korak bi tad bio mnogo teži — umesto izigravanja spasitelja, prvo bi morala da se prizna greška.

Čini se nemoguće.

Ovu nedelju voda Extinction Rebellion Srbija posvećuje pravljenju akcija kojima će još jednom ukazati na apsurd „napredne Srbije“ sa „najvišim BDP-om u Evropi“ čiji veliki deo populacije nema ispravnu vodu koja teče iz slavine, a drugom delu takva stvarnost diše za vratom. Članice i članovi iz Zrenjanina, Novog Sada, Niša i Beograda, zajedno će u svakom od gradova pokušati da performansima podsete da (ne)dela govore, kao i da je rad na ovakvim problemima u svakom trenutku neophodan.

Šta je klimatska pravda i zašto svi treba da se borimo za nju?

Da bismo pričali o klimatskoj pravdi treba da shvatimo nekoliko stvari.

Na primer, da najsiromašnija polovina ljudi je odgovorna za samo 10% globalnih emisija, a to su ljudi koji pretežno žive u zemljama najugroženijim klimatskim promenama, dok 10% najbogatijih u svetu proizvodi oko 50% svih emisija CO2;

Najsiromašnije stanovništvo je odgovorno za samo 10% emisija nastalih konzumerizmom. Izvor: Oxfam

„Klimatske promene se dešavaju sada i svakome od nas. Ni jedna država ili zajednica nije imuna na njih.
I, kao što se to uglavnom dešava, siromašnji i nezaštićeni su oni koji će prvi stradati i osetiti veći udar.“

Antonio Guteres, Generalni sekretar UN

Da, u bogatijim zemljama stanovnici su zaštićenji od strane države, a samim tim će manje ispaštati od klimatske krize. Na primer, u SAD 91% farmera ima osiguranje koje im pokriva gubitke od ekstrimalnih uticaja prirode. U Indiji samo 15%, u Kini 10%, na Malaviju čak manje od 1%, kao i u još nekim državama s niskim prosečnim prihodima.

Fotografija sa ekološkog protesta „Da je klima bila banka, bila bi spasena“
Autor fotografije: Nik Verlan

Dakle, ljudi koji će najviše stradati su oni koji su najmanje odgovorni. Zato se uticaj ubrzanih klimatskih promena neće osetiti podjednako ili fer: siromašniji su ugroženiji od bogatih, žene ugroženije od muškaraca, a mi mladi ćemo osetiti klimatsku krizu mnogostruko više nego naši roditelji.

„Moja generacija nije uspela odgovarajući da reaguje na ovaj dramatičan izazov, na klimatske promene. Mladi to duboko osećaju. Nije ni čudno što se ljute

Antonio Guteres, Generalni sekretar UN
Fotografija sa ekološkog protesta „ti odlučuješ“
Autor fotografije: Goran Horvat

Kada smo to razjasnili, možemo da se bavimo samom klimatskom pravdom.

Klimatska pravda zahteva da bogate države, a posebno one koje su izgradile svoje bogatstvo na fosilnim gorivima, vraćaju svoj „klimatski dug“.

To podrazumeva nultu emisiju gasova staklene bašte u samim razvijenim državama; kao i materijalnu podršku državama u razvoju, jer su ekološki čiste tehnologije skupe i siromašnije države ne mogu da ih priušte.

Ukoliko bi to postigle, razvijene države ne samo da će sprečiti globalnu klimatsku katastrofu, več i obezbediti osnovna ljudska prava u drugim zemljama. A to i jeste odgovornost i obaveza koje se dobijaju uz snagu i moć.

„Klimatska pravda insistira na pokretu sa idejom o građanskim pravima ljudi i zajednica najosetljivijih za klimatske promene u srcu, umesto diskusija o gasovima efekta staklene bašte i topljenju lednika.“

Mari Robinson, bivša predsednica Irske
Fotografija sa ekološkog protesta „ti odlučuješ“
Autor fotografije: Dominik Vunderlić

Jedan od pokušaja borbe za klimatsku pravdo je bio Pariski ugovor kad su se države dogovorile da vode računa o ekologiji. Mislili smo da smo nešto postigli, ali sada već vidimo da ovaj sporazum ne poštuju mnoge zemlje, a nije ni dovaljan. Iako je u svoje vreme bio veliki napredak, ostalo je na tom sporazumu i nije se radilo po njegovim principima.

Pariski sporazum je između vlada država, dok oni koji zaista dobijaju ili gube smo mi, njihovi državljani. Zato je na nama da se borimo za klimatsku pravdu i da zahtevamo to od donosioca odluka.

Jer planeta nije banka, nisu svi zainteresovani za njeno spašavanje i ako ne izađemo mi na ulice, neće niko.

Naslovna fotografija je sa ekološkog protesta „Klimatska pravda sada“. Autor fotografije: Nik Verlan