Puna pluća praznih priča – zagađenost vazduha i prebacivanje krivice

Hajde za trenutak da ne komentarišemo kvalitet vazduha, i da sklonimo odgovornost sa očajnih građana koji ne znaju kome bi se pre obratili. Hajde samo da kratko sumiramo medije.

Zvanični naučni podatak objedinjenog prikaza automatskog monitoringa kvaliteta vazduha u Republici Srbiji kaže: u ovom trenutku i vremenu širom Srbije vazduh je zagađen. I nauka dodaje da je to problem.

Predsednik pita premijerku gde je ministar zaštite životne sredine i kaže premijerki da ministar zaštite životne sredine treba da se obrati narodu. Takođe dodaje da je njemu u redu da bude kriv za maglu, jer je kriv i za sušu i kišu. Dodaje da je odgovornost delimično i na ljudima koji se bune protiv minihidroelektrana.

Premijerka kaže da zagađen vazduh nije problem, i da jeste vazduh u Srbiji zagađen, ali da to nije problem. I ponavlja da to nije problem.

Dok se političari igraju gluvih telefona preko medija, mnoge inicijative se aktiviraju ne bi li se ovaj problem rešio. Foto: Milica Damnjanović Zantvort

Ministar zaštite životne sredine kaže da je odgovornost na lokalnim upravama, i dodaje da je njima pisao još u novembru 2019. godine, ali da odgovora nije bilo ili da su bili katastrofalni. Tako da odgovornost leži na gradonačelnicima.

Gradonačelnik Beograda kaže da problem zagađenja ne postoji, ali ako postoji, na njemu se radi. On naglašava da će ubuduće spalionica na Vinči da greje beogradski metro.

Gradonačelnik Niša kaže da je ovaj problem prisutan samo zimi, i da se radi na rešenju problema koji trenutno nije rešiv, jer se građani mahom greju na fosilna goriva. Ali je takođe i problem samo trenutan i radi se na njegovom rešenju.

U publikaciji iz 2018. godine, pod nazivom “Investicije u zaštitu životne sredine: društveni i fiskalni prioritet” podvučeno je da ubedljivo najveću odgovornost za loš kvalitet vazduha u Srbiji snosi pre svega sektor energetike, zatim industrije i na kraju saobraćaja.

Ministarstvo rudarstva i energetike saopštava u vezi s zagađenjem vazduha da se apsolutno postupa po pravilima i propisima. Oni kažu da bi se za zagađenje vazduha moralo pitati ministarstvo zaštite životne sredine, jer je u njihovoj nadležnosti da budu predlagači za donošenje mera protiv smanjenja emisija.

Jedna od popularnih metoda borbe protiv zagađenja jeste sadnja drveća. Međutim, borba protiv zagađenja korišćenjem drveća je utoliko manje efikasna, ukoliko se gradovi zabetoniraju i svo odraslo drveće poseče. Foto: Milica Damnjanović Zantvort

U međuvremenu, The New York Times piše da je na Balkanu koncentracija smoga veća nego ikada. Oni prenose (mada nismo sigurni iz kog izvora) da su zvanična upozorenja na snazi i da su deca i stari upozoreni da ne izlaze napolje i izbegavaju fizičku aktivnost. Takođe se pominje da se na Balkanu životni vek smanjuje za 1.3 godine usled zagađenja vazduha.

Ministar zdravlja kaže da niko nije izmislio vetar da otera zagađenje, i da će zagađenje da nestane sa vetrom, ali takođe da ne brinu deca i stari ljudi i da samo stave šal preko lica da ugreju vazduh.

Ministar prosvete poručuje direktorima škola da sami odluče da li žele da deca pohađaju nastavu ili ne. Takođe je dodao da nastavnici treba da budu kreativni u pronalaženju alternativnih rešenja održavanja nastave.

I tako, dok se igramo vrućih krompirića s odgovornošću, posledice postaju sve jasnije a rešenje sve mutnije. Uostalom, kao i vazduh koji dišemo.

Featured image: Bogdan Spasojević

2 Comments

Leave a comment